Poslednja Hristova Pasha

 
Svaka porodica se okupljala i slavila Pashu, i to je bio najprikladniji trenutak za ljude naklonjene Božjim stvarima: Isus koji je svoju dvanaestoricu strpljivo pripremao da spoznaju Njegovu dušu i iskuse božansku mudrost, sad ih je okupio oko sebe.

Gledao ih je s ljubavlju, jednog po jednog: još tako sirove, nepripremljene da s Njim ostanu do kraja, a još manje spremne da na svoja pleća uprte teret Crkve koja je nastajala. I na tom poslednjem susretu, pre svog raspinjanja, On želi da im ostavi jedan dar da ih ne bi ostavio same…

Sve je bilo pripremljeno: On koji je rekao da ne sme da bude zanemaren ni jedan jedini glupan poznavalac zakona, počeo je večeru tako kako su učili rabini.

Isus je bio taj koji je za večerom sve vodio: svaki Njegov čin, jednostavan, porodični, prijatan, zračio je oko sebe toplinu intimnog odnosa s Ocem. Nikada ta dvanaestorica nisu bili u takvoj atmosferi mira i radosti, u kojoj je svaka pojedinost toliko dobijala na svojoj važnosti. Svi su naslućivali da se sprema nešto veliko. I sve u tišini koju je ispunjivao hor anđela, Isus je uzeo jedan od hlebova, blagoslovio ga, prelomio i izgovorio one najbitnije revolucionarne reči koje su dolazile iz ljubavi: Uzmite, jedite. To je moje telo. I zatim ga je podelio svojim učenicima. Zatim su jeli jagnje, a kad je večera bila završena, oprali su ruke.

Posle, napunivši čašu vinom, Isus izreče reči koje je samo Bog mogao da smisli: Pijte svi, jer ovo je moja krv za Savez, koja se proliva za mnoge. I još dodade: Činite to kad god da pijete, na moj spomen. Jer kad god jedete ovaj Hleb i pijete iz ove Čaše, navešćujete smrt Gospoda sve dok On opet ne dođe. U toj odaji više je vladala atmosfera tišine negoli reči, da se ne bi pokvarila draž mirisa nebeskih stvari, da se ne bi pokvarilo nastalo jedinstvo.

Bilo je vreme za odlazak: posle obrednog pojanja, Isus je izašao s učenicima. Počinjalo je vreme tame. Ali u tim dušama ostao je neizbrisivi pečat Raja.

 Ignito

(pseudonim Iđina Đordanija)

Rules(500)