Ovih godina, misleći na Kjaru Lubik (1920.-2008.) i njeno nasleđe, mnogobrojne osobe, ljudi iz naroda i predstavnici Crkvi  – čak u raznovrsnosti svojih vizija – izrazili su želju da bi za nju mogao da bude započet taj proces.  Priznanje koje bi podstaknulo mnoge ljude na jedno veće moralno i duhovno zalaganje za dobrobit čovečanstva. Podsticaj da se ostvari želja, koju je Kjara izrazila u više navrata, da se posveti zajedno, da predloži Crkve, pored svetosti pojedinaca, svetost naroda.

7. decembra 2013. godine predsednica pokreta fokolara, Marija Voče, je sa velikom radošću najavila otvaranje procesa kanonizacije, pozivajući sve one koji žive duhovnost jedinstva da budu “živo svedočenje” svega toga šta Kjara je živela, propovedala i delila sa mnogima, u zajedničkom nastojanju “težiti svetosti zajedno.”

27. januara, 2015. u katedrali Fraskati (područje Rima) episkop monsinjor Rafaelo Martineli otvorio je proces kanonizacije osnivača Pokreta fokolara. Eparhija Fraskati je teritorija u kojoj se nalazi Međunarodni centar Pokreta Fokolara, gde je Kjara Lubik živela veći deo svog života i gde je i umrla. Njeno telo počiva upravo u kapeli tog centra.

U svojoj poruci papa Franja je pozvao da se “Božjem narodu predstavi život i delo osobe koja je, prihvatajući poziv Gospodnji, upalila u Crkvi novo svetlo na putu ka jedinstvu“. Marija Voče, u ime naroda Fokolara osigurala je „zalaganje u širenju tog novog svetla što ga je Papa spomenuo”, govoreći o Kjarinom liku.

Zadatak koji nas očekuje nije lagan”, rekao je biskup Frascatija, mons. Rafaelo Martineli, “ali to je služenje koje dugujemo Crkvi, kako bismo ponudili svedočanstvo vere, nade i ljubavi kroz delo i život jedne od njenih kćeri.”

10. novembra 2019. godine, je zvanično završena eparhijska faza postupka beatifikacije i kanonizacije. Dalje proučavanje i uvid u život, vrline i ugled Kjare Lubik je nastavljen u Vatikanu u okviru Kongregacije za kauze svetih.

Koliko to svedočanstvo nastavlja da bude svetlost za mnoge, govori činjenica o konstantnom dolasku ljudi i posle šest godina od njene smrti na sva mesta gde je živela i gde sada počiva: preko 120.000 ljudi sa različitih kontinenata i religijskih tradicija, kardinali i biskupi, akademici, političari, porodice i mladi, pripadnici udruženja i pokreta, ljudi nereligioznih pogleda, deca i odrasli u potrazi za nadom.

Ideja svetosti ukorenjene u Jevanđelju, bila je temeljom života Kjare Lubik. Pisala je: “Mi nalazimo svetost u Hristu koja cveta u nama kada volimo… Ako tražimo svetost zbog same svetosti, nećemo je nikada dostići. Volimo dakle, i ništa drugo. Izgubimo sve, čak i vezanost za svetost, već težimo da samo volimo.” Možemo postati sveti, pisala je „ako u osnovu svetosti (pre svega, čak i pre svetosti) stavimo međusobnu ljubav: Isus među nama pre svega, kao princip, kao sredstvo i kao cilj.”