Pokret se rađa u Trentu 7. decembra 1943. godine, onoga dana kada Kjara Lubik, koja tada ima malo više od 20 godina, zauvek posvećuje svoj život Bogu. Kjarin put se potvrđuje predskazanjem koje doživljava oktobra 1939. godine u Loretu. U kućici u kojoj su, po predanju, živeli Isus, Marija i pravedni Josif, Kjara ima predosećanje da se pred njom otvara novi put  koji će slediti veliki broj ljudi. Kjarine prve sledbenike od samog početka ljudi će zvati “fokolarima” (ognjište) zbog “žara” jevanđeljske ljubavi kojom žive.

Za nju je odlučujuća bila pouka koju je dala drama Drugog svetskog rata: sve se rušilo, sve se potvrđivalo kao ,,taština nad taštinama“. Ostaje samo Bog. “Bog Koji je Ljubav” (1 Jov. 4, 8) zahvata čitav njen život kao i život njenih prvih sledbenica, preobražavajući ih. To neposredno otkriće preneto je i podeljeno sa mnogim ljudima. Biće to prva pokretačka iskra. Zatim dolazi ponovno “otkriće” Jevanđelja kao prelomni momenat u ličnom i zajedničkom životu koje zaceljuje podele, sukobe i socijalnu nejednakost.

 

Sklanjajući se u protivavionska skloništa, Kjara Lubik i njene prve pristalice nose sa sobom samo Jevanđelje. Reči Jevanđelja sijaju novom svetlošću i one osećaju obavezu da ih pretoče u život.

Među siromasima Trenta počinje ono što je Kjara definisala kao ”božansku avanturu”. U skladu sa porukom Jevanđelja: ”Sve što učiniste jednom od moje najmanje braće, meni učiniste” (Mat. 25, 40), Kjara i fokolari dele sa siromašnima sve što imaju.

U jeku rata namirnice, odeća i lekovi obilno pristižu na neočekivani način mnogima kojima su potrebni. Fokolari kroz delanje stiču iskustvo da se ostvaruju jevanđeljska obećanja: ”Dajte, i daće vam se” (Luka 6, 38) i ”Tražite, i primićete” (Luka 11, 9).  Tada se rađa uverenje da se u Jevanđelju, ostvarenom u životu, nalazi rešenje svakog problema, kako ličnog tako i društvenog.

U Hristovim rečima, koje postepeno ulaze u njihovu svakodnevicu, a naročito u onim koje Isus naziva ”novim” i svojim: ”Ljubite jedan drugog kao što ja vas ljubim” (Jovan, 15, 12), predosećaju da počiva zakon po kome će se razbijeno čovečanstvo ponovo sastaviti. Mera te ljubavi sažeta je u vrhuncu Hristove patnje, koji na krstu polaže život uzvikujući: ”Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?” (Mat 27, 46). Sledeći Hrista, one okušaju radost, mir, snagu, plodove Duha koji su nedvosmisleni znaci živog prisustva Vaskrslog, koji daje po datom obećanju ”dvojici ili trojici sabranim u Njegovo ime” (Mat 18, 20), tj. sabranim u Njegovoj ljubavi. U Hristovom zaveštanju: ”Da svi jedno budu” (Jovan 17, 21) one vide cilj svoga života: ”bile smo rođene za jedinstvo, da doprinesemo njegovom ostvarenju u svetu”.


Širenje i razvoj

Omladina, radnici i činovnici privučeni doslednošću praktikovanja Jevanđelja prilaze prvoj grupi. Vrlo brzo im se pridružuju porodice, osobe svih staleža i generacija, sveštenici i monasi. Za nekoliko meseci 1944. godine 500 osoba se spontano povezuje u zajednice koje imaju zajednička materijalna i duhovna dobra, po ugledu na stil života prvih hrišćanskih zajednica, u kojima ”beše jedno srce i jedna duša” (Djel. 4, 32). Biskup Trenta, Karlo de Ferari, izjavljuje: ”Ovo je prst Božiji” i daje im prvi blagoslov Crkve.

Od te male grupe rađa se i širi pokret duhovne i društvene obnove nazvan ,,Pokret fokolara“. ”Focolare” je italijanska reč koja označava ognjište, mesto u kući gde se kraj vatre okuplja porodica da se ogreje.

Iđino Đordani (Igino Giordani) je jedinstvena osoba u istoriji Pokreta Fokolara. Profesor, antifašista, ekumenista, pisac, novinar, otac četvoro dece, bio je istaknuta osoba u katoličkom svetu i, kao narodni poslanik, pionir zalaganja hrišćana u politici. Posle Drugog svetstkog rata, u kom je zbog antifašizma bio prinuđen na izgnanstvo, izabran je i za člana Ustavotvorne skupštine. Đordani je osećao da Kjara čini svetost dostupnom svima, zbog čega je doneo ideju da venčani laici i porodice, a ne samo posvećene osobe, budu u okviru fokolara, otvarajući ih – na neki način – celom čovečanstvu. Kjara Lubik, zbog ovih i mnogih drugih razloga je smatrala Đordanija jednog od saosnivača Pokreta Fokolara.

Posle susreta Kjare i Iđina Đordanija u septembru 1948, Pokret se otvara ka društvu, porodici, a zatim i ka čitavom hrišćanskom svetu. Tako Kjara postepeno pokreće ”specijalizovane” ogranke, preko kojih se jedinstvo prenosi u razne slojeve društva: ogranak za mladu generaciju, za porodice, za delatnost u društvu i u Crkvi. Malo po malo, zahvaljujući njenoj inicijativi, rađaju se ”pilot-gradići” na 5 kontinenata, kao modeli novog načina društvenog života. U cilju širenja i razvijanja kulture jedinstva ona osniva univerzitetski institut pod nazivom Centar za interdisciplinarne studije. Pokret se širi zahvaljujući sredstvima komunikacije, koja postaju sve brojnija: časopisi, izdavačke kuće, centri za audiovizuelnu produkciju, veb sajtovi.

Putevi jedinstva: dijalozi

U narednim godinama, godinama svog širenja, Pokret utiče na ponovno rađanje dijaloga. Oni se javljaju unutar Katoličke Crkve, između različitih hrišćanskih Crkava, među pripadnicima drugih religija, među ljudima dobre volje bez religioznog opredeljenja. Uvek su i religioznog i kulturnog karaktera, zbog čega su se pokazali kao najuspešniji putevi za postizanje jedinstva u duhu bratstva među ljudima.

Socijalna obnova

Još od samih početaka Pokreta, Kjara ne vidi isključivo duhovnu dimenziju u praktikovanju Jevanđelja, već je nadahnuta uverenjem da život po Jevanđelju dovodi i do najmoćnijeg socijalnog preobražaja. U toku poslednje dve decenije Kjarinog života dolazi do preobražaja u različitim sredinama: u oblasti kulture, ekonomije, politike, komunikacija, umetnosti, nauke.


Priznanja

Pokret Fokolara postavlja mostove među ličnostima, generacijama, društvenim slojevima i narodima u vremenu u kojem razlike, etničke i verske, prečesto dovode do žestokih konflikata” glasi obrazloženje nagrade UNESKO-a koja je dodeljena Kjari Lubik 1996. godine ,,za edukaciju za mir”. Njena podrška miru i jedinstvu potvrđena je i drugim međunarodnim priznanjima, kao što su: Evropska nagrada za prava čoveka 1998. godine i zvanje počasne građanke velikog broja gradova među kojima su: Buenos Aires, Rim, Firenca, Torino, Milano.

Članci

Napušteni Isus: otkriće veće ljubavi

Napušteni Isus: otkriće veće ljubavi

Bilo je 24. Januara 1944 kada je Kjiara otkrivala ono što če postati ključna tačka duhovnosti jedinstva: Isus koji je na krstu doživeo napuštenost Oca kao najveći izraz ljubavi.
80 godina od tada, delimo neke Kjiarine reći o značenju ”napušten Isus,,

[Pročitaj više]

Avantura duga 80 godina

Avantura duga 80 godina

Dana 7. decembra 1943. godine u Trentu (Italija) Kjara Lubik je izrekla svoje ,,dà” Bogu. Dà koje se vremenom umnožilo, stvorivši veliku porodicu, porodicu Fokolara, koju čine ljudi različitih kontinenata, uzrasta, kultura,

[Pročitaj više]

Palmirina tajna

Palmirina tajna

Palmira Fricera, jedna od prvih prijateljica Kjare Lubik, koja nas je napustila 5. januara 2022. godine, živeće u sećanju i životima mnogih – fokolarina, mladih, porodica – koje je pomno pratila u njihovoj formaciji na Marijapoliju Foko (Monte, Švajcarska), malo mesto Fokolara u kojem je živela preko 40 godina.
Oslanjajući se na njene reči, podsetimo se nekih trenutaka koji su obeležili njen život.

[Pročitaj više]