Ovih dana sam na televiziji videla mlade sportiste, uglavnom iz istočnih zemalja, koji su izvodili divne gimnastičke vežbe. Bile su veličanstvene u ponovljanju salta, okreta, u svakom pokretu. Kakvo savršenstvo! Koliko harmonije i gracioznosti!
Savršeno su upravljale svojim telima, tako da su najteže vežbe izgledale prirodno. One su prvakinje sveta.
Diveći im se, osećala sam više puta u sebi hitan poziv (možda od Duha Svetoga). Kao da mi je Neko rekao: i ti, i vi, treba da postanete svetski prvaci. Prvaci u čemu? U ljubavi prema Bogu. Da li znaš koliko je treninga bilo potrebno ovim devojkama? Da li znaš da svaki dan satima ponavljaju iste vežbe i nikada se ne predaju? I ti, i vi treba da radite tako. Kada? U sadašnjem trenutku. Uvek, bez prestanka. U srcu mi se rodila velika želja da trenutak po trenutak radim na tome da postignem savršenstvo.
Dragi moji, Sveti Franjo Saleški kaže da ne postoji tako dobra priroda da ne može ponavljanjem opakih dela steći porok. Sa druge strane, možemo pomisliti: ne postoji tako loša priroda da ne može da stekne vrlinu vrlim delima. I zato, hrabro!
Ako budemo trenirali postaćemio svetski prvaci u ljubavi prema Bogu.
Koju Reč je Bog rekao našem Pokretu? Znamo: jedinstvo. Dakle, treba da postanemo prvaci jedinstva sa Bogom, sa njegovom voljom u sadašnjem trenutku i jedinstva sa bližnjim, sa svakim čovekom kog sretnemo tokom dana.
Trenirajmo bez gubljenja dragocenih minuta. Čeka nas, ne zlatna medalja, već raj.
Kjara Lubik
(iz Conversazioni in collegamento telefonico, Città Nuova, Rim, 2019, str. 67-68)
