«Jedinstvo: božanstvena reč. Ako bi u jednom datom momentu bila izgovorena od strane Svemogućega i ako bi je ljudi ostvarili u svojim raznolikim delanjima, mi bismo videli svet koji se iznenada zaustavio u svojim sveopštim negativnim tokovima, kao u nekom igranom filmu, i ponovo bi preuzeo životni tok u suprotnom pravcu. Bezbroj osoba bi se vratile unazad širokim putem na kome su nekoć zalutale i preobratile bi se Bogu, zaputile bi se uskim putem… Porodice razdvojene svađama, u zahladnelim odnosima usled nerazumevanja, usled mržnje, i iscrpljene razvodima, ponovo bi bile složne. A deca bi se rađala u atmosferi ljudske i božanske ljubavi i oblikovale bi se u nove ljude za jedno više hrišćansko sutra.
Fabrike, u kojima su često okupljeni “robovi” posla u atmosferi dosade, ako ne huljenja, postale bi mesta mira, gde svako radi svoj deo posla za dobrobit svih. A škole bi prekršile kratku nauku, tako što bi do znanja svake vrste stavile na stolove večna razmišljanja, naučena za klupama kao u nekim dnevnim novinama u kojima se obelodanjuju naslućene tajne, počevši od malih formula, od jednostavnih zakona, sve do brojeva…
I Parlamenti bi se pretvorili u mesto susreta ljudi, kojima je važno, više od strane koju svako od njih podržava, dobrobit svih, bez prevare braće ili domovina.
Videćemo, sve u svemu, svet kako postaje bolji i Nebo kao se čarolijom spušta na zemlju, i harmoniju stvorenog kako pravi okvir složnim srcima.
Videćemo…
To je san! Izgleda kao san!
Pa ipak, Ti nisi tražio manje kada si molio: “Neka bude volja tvoja kako na Nebu, tako i na zemlji”».