Ko smo mi?

Pokret fokolara ili „Marijino Delo“ je crkveni pokret za duhovnu i društvenu obnovu, proširen na svih 5 kontinenata, poput malenog naroda raznih rasa, kultura i jezika. Ljudi najrazličitijih profesija i društvenih slojeva, hrišćanskih tradicija, religija i uverenja nastoje da budu seme solidarnijeg i ujedinjenijeg sveta.

Pokret je raširen u 194 zemlje, a svoje centre ima u 81-oj zemlji.

Fokolar„focolare” je italijanska reč koja označava ognjište, mesto u kući na kome se kraj vatre okuplja porodica da se ogreje. Fokolari su srce Pokreta. To su male zajednice muškaraca i žena u celibatu koji su na raspolaganju Pokretu fokolara u svetu, među njima ima i osoba u braku.

Harizma pokreta je jedinstvo na temelju Hristovog zaveštanja: ”Da svi jedno budu” (Jn 17, 21).

Cilj je pomoć izgrađivanja ljudske porodice u duhu bratstva.

Sredstvo za ostvarenje cilja je put dijaloga koji nastaje spontano, kroz iskustvo ljubavi u međusobnim odnosima i kroz širenje duhovnosti u svetu. Pokret je sveobuhvatna lepeza hrišćana različitih Crkava i osoba bez religioznog uverenja, iz različitih kulturnih sredina. Dijalog je najbolji put za prevazilaženje konflikata i predrasuda, za podsticanje jedinstva i saradnje, a bez sinkretizma i kroz vernost sopstvenom identitetu.

Osnivač pokreta je Kjara Lubik (1920.-2008.), rođena u Trentu, u Italiji.

Zvanično priznanje od strane Svete Stolice je prvi put izdato 1962. godine. Potom, uzimajući u obzir neprestani razvoj Pokreta, ponovo u 1990. godini i marta 2007. godine. Pokret podržavaju i poglavari drugih hriščanskih Crkava.

Priznanja:

Pokret Fokolara postavlja mostove među ličnostima, generacijama, društvenim slojevima i narodima u vremenu u kojem razlike, etničke i verske, prečesto dovode do žestokih konflikata glasi obrazloženje nagrade UNESKO-a koja je dodeljeno Kjari Lubik 1996. godine za ”edukaciju za mir”. Njena podrška miru i jedinstvu potvrđena je i drugim međunarodnim priznanjima, kao što su Evropska nagrada za prava čoveka 1998. godine i zvanja počasne građanke velikog broja gradova, među kojima su: Buenos Aires, Rim, Firenca, Torino, Milano.

Životne priče

test_marius=
„Ko ne ljubi, ne poznaje Boga; jer je Bog ljubav“ (1 Jn 4, 8)

„Ko ne ljubi, ne poznaje Boga; jer je Bog ljubav“ (1 Jn 4, 8)

Jovanovo prvo pismo se obraća hrišćanima jedne zajednice u Maloj Aziji kako bi ih ohrabrio da obnove zajedništvo među sobom, budući da su bili podeljeni različitim doktrinama. Autor ih poziva da imaju na umu ono što je najavljeno „od početka“ hrišćanske propovedi i ponavlja ono što su prvi učenici videli, čuli i dotakli iz prve ruke u životu sa Gospodom, kako bi i ova zajednica bila u zajedništvu sa njima i, prema tome, i sa Isusom i sa Ocem.

[Pročitaj više]