Februar 2014

 
"Blago onima koji su čistoga srca, jer će Boga gledati!" (Mt 5, 8)

Isusovo propovedanje započinje Govorom na gori. Pored Tiberijanskog jezera, na jednom brežuljku blizu Kapernauma, Isus je seo, kako su to običavali učitelji, i mnoštvu naveštavao blaženstva. Više puta je u Starom zavetu odjekivala reč “blago…”, to jest – veličanje onoga ko je na različite načine ispunjavao reč Gospodnju.

Isusova blaženstva dêlom su bila odjek onih koja su učenici već poznavali. Ali oni su prvi put čuli da čisti srcem ne samo što su dostojni da uziđu na Goru Gospodnju,[1] nego čak i Boga mogu da gledaju. Kakva je bila ta uzvišena čistota da je toliko zaslužila? Isus će to više puta objasniti kroz svoje propovedanje. Zato nastojmo da Ga sledimo kako bismo mogli da pijemo na izvoru istinske čistote.

“Blago onima koji su čistoga srca, jer će Boga gledati!”

 Po Isusovom shvatanju, postoji jedno izvanredno sredstvo pročišćenja: “Vi ste već očišćeni po reči koju sam vam zborio.”[2] Dušu ne pročišćuju obredi, nego Njegova Reč. Reč Isusova nije kao ljudske reči. U njoj je prisutan Gospod, kao što je na drugi način prisutan u Euharistiji. Po njoj Hristos ulazi u nas i, ako joj dozvolimo da deluje, oslobađa nas od greha i čisti nam srce.

Čistota je plod življene Reči, svih onih Isusovih Reči koje nas oslobađaju od tzv. zavisnosti, u koju neizbežno padamo ako nam srce nije u Bogu i u Njegovom učenju. To može da se odnosi na stvari, na stvorenja, na nas same. Ali ako je srce usmereno samo na Boga, sve drugo pada.

Da bismo uspeli u tom poduhvatu, korisno je tokom dana ponavljati  Bogu, zaziv iz Psalma: “Ti si moj gospodar, nema mi blaženstva bez Tebe!” [3] Pokušajmo često da ga ponavljamo, a pogotovo kad razne zavisnosti odvlače naše srce prema slikama, osećanjima i strastima koji mogu da zamagle viziju dobra i oduzmu nam slobodu.

Jesmo li skloni gledanju nekih reklamnih plakata, praćenju nekih televizijskih programa? Ne, recimo Mu: “Ti si moj gospodar, nema mi blaženstva bez Tebe!” To će biti prvi korak koji će nam pomoći da izađemo iz samih sebe i ponovo izrazimo svoju ljubav prema Bogu. Tako ćemo dodatno dobiti u čistoti.

Primećujemo li ponekad da se neka osoba ili događaj poput prepreke postavlja između nas i Boga, onečišćujući naš odnos s Njim? Evo trenutka da Mu ponovimo: “Ti si moj gospodar, nema mi blaženstva bez Tebe!” To će nam pomoći da pročistimo svoje namere i iznova pronađemo untrašnju slobodu.

 “Blago onima koji su čistoga srca, jer će Boga gledati!”

Življena reč čini nas slobodnima i čistima jer je ljubav. Upravo ljubav svojom božanskom vatrom pročišćuje naše namere i svu našu unutrašnjost, jer po Bibliji srce je najdublje središte uma i volje.

Ali postoji ljubav koju nam Gospod zapoveda i koja nam omogućuje da živimo ovo blaženstvo. To je uzajamna ljubav, ljubav onih koji su kao Isus spremni da daju život za drugoga. Ona stvara struju, razmenu, atmosferu čije je glavno obeležje upravo transparentnost, čistota, po prisustvu Boga koji jedini u nama može da stvori čisto srce.[4] Upravo živeći uzajamnu ljubav, reč deluje i donosi svoje učinke pročišćenja i posvećenja.

Izdvojeni pojedinac nesposoban je da se dugo opire pritiscima sveta, dok u uzajamnoj ljubavi nalazi zdravu sredinu koja može da štiti njegovu čistotu i njegov izvorni hrišćanski život.

 “Blago onima koji su čistoga srca, jer će Boga gledati!”

Evo ploda uvek iznova stečene čistote: možemo da “vidimo” Boga, to jest, razumemo Njegovo delovanje u našem životu i u istoriji, da čujemo Njegov glas u srcu, uočimo Njegovo prisustvo tamo gde se nalazi: u siromasima, u Euharistiji, u svojoj Reči, u bratskom zajedništvu, u Crkvi.

To je predukus Božje prisutnosti koja počinje već u ovom životu, “hodajući u veri, ne u gledanju”,[5] sve dok ga “licem u lice”[6] ne vidimo u večnosti.

Kjara Lubik


[1] Up. Ps 24, 4.

[2] Iv 15, 3.

[3] Ps 16, 2.

[4] Up. Ps 50, 12.

[5] 2 Kor 5, 7.

[6] 2 Kor 13, 12.

Rules(500)