Reč života – septembar 2020.

 

Dajte, i daće vam se: meru dobru i nabijenu i stresenu i prepunu daće vam u naručje vaše (Lk. 6,38)

“Skupilo se mnoštvo njegovih učenika i veliki broj ljudi iz cele Judeje, iz Jerusalima i sa obale Tira i Sidona, koji su došli da Ga slušaju …”[1] – tako Jevanđelista Luka pravi uvod u dugačak Isusov govor, koji je najava o blaženstvima, o onome šta je neophodno za Carstvo Božje i obećanjima Oca svojoj deci. Isus, objavljuje svoju poruku slobodno, muškarcima i ženama, različitih naroda i kultura, koji su došli da ga slušaju. To je univerzalna poruka, upućena svima, kako se svi mogu ostvariti kao osobe stvorene od Boga ljubavi, po Njegovom liku.

Dajte, i daće vam se: meru dobru i nabijenu i stresenu i prepunu daće vam u naručje vaše

Isus otkriva novost Jevanđelja: Otac voli svako svoje dete, lično, sa velikom ljubavlju i pruža mu sposobnost da proširi svoje srce na svoju braću sa velikodušnošću. Snažne i zahtevne reči: da damo svoje; materijalna dobra, ali i prihvatanje, milosrđe, da širokogrudno oprostimo, po primeru Božjem.

Slika nagrade, obilne, prepune mere, daje nam sliku da je mera Božje ljubavi prema nama bez ograničenja i da su njegova obećanja iznad svih naših očekivanja, koja nas oslobađa od strepnji naših računica i naših predviđanja, od razočaranja što nismo dobili od drugih ono šta smo očekivali.

 

Dajte, i daće vam se: meru dobru i nabijenu i stresenu i prepunu daće vam u naručje vaše

U vezi sa tim Isusovim pozivom, Kjara Lubik je napisala: „Da li si ikada dobio dar od prijatelja i osetio potrebu da mu uzvratiš? […] Ako ti se to dogodilo, možeš onda zamisliti Boga, Boga koji je Ljubav. On nam uvek uzvrati svaki dar koji darujemo našim bližnjima u Njegovo ime […] Bog se ne ponaša tako da bi te obogatio ili da bi nas obogatio. Već je to zato jer […] što više imamo, više možemo dati; jer – kao istinski administratori Božjih dobara – stavljamo da sve kruži u zajednici koja nas okružuje […]. Sigurno, pre svega je mislio i na nagradu koju ćemo imati u raju, ali to što se događa ovde na ovoj zemlji već je u to uvod i garancija[2].

 

Dajte, i daće vam se: meru dobru i nabijenu i stresenu i prepunu daće vam u naručje vaše

Ali šta bi se moglo dogoditi ako bismo se obavezali da zajedno praktikujemo tu ljubav, sa mnogim drugim muškarcima i ženama? To bi sigurno bilo seme socijalne revolucije.

Hesus iz Španije priča: «Moja supruga i ja radimo na konsultacijama i obuci. Strast su nam principi ekonomije zajedništva[3] i želeli smo da naučimo da brinemo o drugima: o zaposlenima, uz procenu plata i alternativa za naizgled neophodna otpuštanja; o dobavljačima, poštujući njihove cene, plaćanja, dugoročne odnose; konkurenciji, sa zajedničkim kursevima i pružanjem našeg Know how-a, kupcima, uz pružanje saveta, ne misleći na našu korist. Tako se stvorilo poverenje koje nas je spasilo u krizi 2008. godine.

Nakon toga, preko nevladine organizacije “Levantate i Anda” (ustani i hodaj), sreli smo učitelja španskog jezika u Obali Slonovače. Želeo je da poboljša uslove života u svom selu sa ustanovom za porođaje. Proučavali smo projekat i ponudili potrebnu sumu. Nije mogao da poveruje. Morali smo da mu objasnimo da je to profit za našu kompaniju. Danas je porođaj “Bratstva”, koji su sagradili muslimani i hrišćani, simbol suživota. Posljednjih godina se profit kompanije povećao za deset puta».

[1]  Cf Lc 6,17-18.

[2]  C. Lubich, Reč života jun 1978, in eadem, Parole di Vita, uređuje Fabjo Čardi (Opere di Chiara Lubich 5; Città Nuova, Roma 2017) pp. 108-110.

[3] https://www.edc-online.org.

Rules(500)