[…] Danas, osvrćući se unazad, možemo shvatiti šta nam je značio taj 7. decembar 1943, kada se rodio naš pokret; taj datum potvrđuje da je harizma Duha Svetoga, nova svetlost sišla na zemlju tih dana, svetlost koja je u Božjem planu morala natopiti suvoću ovog sveta vodom Mudrosti, zagrejati je božanskom ljubavlju i tako započeti novi narod, hranjen jevanđeljem… I pomislio je, pozvati mene, običnu devojku; zato sam se posvetila Njemu, a moje „da“ Bogu brzo su pratili mnogi drugi „da“ mladih devojaka i dečaka.
Zbog toga nas taj dan podseća na svetlost i na davanje stvorenja Bogu, kao oruđe u Njegovim rukama, u Njegove svrhe.
Svetlost i odanost Bogu. U vreme opšteg gubitka, međusobne mržnje i rata, te dve reči su bile toliko korisne. U vreme tame, kada se činilo da je Bog odsutan u svetu sa svojom ljubavlju, sa svojim mirom, sa svojom radošću, sa svojim vođstvom. Izgledalo je da niko nije mario za Njega.
Svetlost i odanost Bogu. Nebo želi da nam ponovi ove dve reči i danas, kada na našoj planeti neprestano izbijaju mnogi ratovi, posebno terorizam, koji nas najviše plaši.
Svetlost znači Reč, Jevanđelje, još uvek nedovoljno poznato, a pre svega malo proživljeno.
Odanost Bogu danas je potrebnije i poučnije nego ikad, ako su muževi i žene spremni da daju svoje živote iz razloga koji opravdavaju terorizam. Kakvi bismo onda mi hrišćani trebali biti sledbenici Boga koji je bio razapet i napušten da bi se rodio novi svet, naše spasenje i Život koji neće zaći? […]
[…] Krenimo ka svetu koji nas očekuje kao živo jevanđelje, kako bismo ga osvetlili njegovom Svetlošću.
To možemo učiniti nastavljajući da živimo Božju volju u sadašnjem trenutku, […] ne zaboravljajući da usvojimo Reč života preuzetu iz Svetog pisma, koja nam se predlaže iz meseca u mesec. […]
I kao da smo se ponovo rodili, dajmo se u potpunosti Bogu, u skladu sa načinom koji je On izabrao za svakog od nas. Na ovaj način, sadašnjost i budućnost koju će nam Bog dati biće mu ugodni.
Kjara Lubik
(Na telefonskoj konferenciji, Roka di Papa, 11. decembra 2003)