Reč života – februar 2021

 
»Budite, dakle, milostivi kao i Otac vaš što je milostiv« (Lk 6, 36).

Jevanđelista Luka voli da ističe veličinu Božje ljubavi kroz kvalitet koji čini mu se da je najbolje opisuje: milost. To je, u Svetom pismu, maternja nijansa ljubavi Božje, ona, mogli bismo reći, s kojom se On brine o svojim stvorenjima, odgaja ih, teši, prihvata, a da se u tome nikad ne umori. Ustima proroka Izaije Gospod obećava svom narodu: »Kao što jedna majka teši svoje dete, i ja ću vas utešiti; u Jerusalimu bićete utešeni.«[1]

To je atribut prepoznat i takođe proglašen u islamskoj tradiciji: među 99 blaženih Božjih imena, ona koja se najčešće vraćaju na usta vernog muslimana su ‒ ja sam Milostivi i Blag.

Ova stranica Jevanđelja predstavlja nam Isusa koji, suočen s mnoštvom ljudi iz gradova i čak udaljenih krajeva, daje hrabar, čak zbunjujući predlog svima: oponašati Boga Oca, upravo u ljubavi i to milosrđem. Cilj koji nam se čini gotovo nezamislivim, nedostižnim!

 

»Budite, dakle, milostivi kao i Otac vaš što je milostiv.«

Iz perspektive Jevanđelja, da bismo oponašali Oca pre svega moramo svakog dana da pristanemo uz Isusa i od Njega naučimo da volimo prvi, kao što sam Bog neprestano čini s nama. To je duhovno iskustvo koje je opisao luteranski teolog Bonhefer (1906‒1945): »Svakog dana hrišćanska zajednica peva: ’Primio sam milost.’ Imao sam taj dar čak i kad sam zatvorio srce Bogu; […] Kad sam se izgubio i nisam mogao da pronađem put nazad. Tada mi je u susret došla reč Gospodnja. I tada sam shvatio: On me voli. Isus me je pronašao: bio mi je blizu, samo On, pružio mi je utehu, oprostio mi je sve moje grehe i nije me krivio za počinjena zlodela. Kad sam Mu bio neprijatelj i nisam se držao Njegovih zapovesti, ponašao se prema meni kao prema prijatelju. […] Pokušavam da shvatim zašto me Gospod toliko voli, zašto sam Mu tako drag. Ne mogu da razumem kako je uspeo i želeo da osvoji moje srce svojom ljubavlju, i mogu samo da kažem: ’Dobio sam milost.’«[2]

 

»Budite, dakle, milostivi kao i Otac vaš što je milostiv.«

»Budite, dakle, milostivi kao i Otac vaš što je milostiv.« Ova Reč Jevanđelja poziva nas na istinsku revoluciju u našem životu: svaki put kad smo suočeni s pretećim uvredama, ne treba slediti put odbijanja, svakog  osuđivanja i osvete, nego put praštanja, milosrđa.

Nije da je važno izvršiti neku tešku dužnost, nego prihvatiti mogućnost, Isusovu sugestiju, a to je prelazak iz smrti sebičnosti u istinski život zajednice. S radošću ćemo otkriti da smo primili isti DNK Oca, koji nikoga ne osuđuje definitivno, nego svima daje drugu priliku, otvarajući tako horizonte nade.

Ovaj izbor u svakodnevnici će nam takođe omogućiti da pripremimo teren za bratske odnose, iz kojih može da se rodi i izraste zajednica ljudi krajnje orijentisana ka mirnom i konstruktivnom suživotu.

 

Budite dakle milostivi kao i Otac vaš što je milostiv.”

Tako je predlagala i Kjara Lubik, razmišljajući o frazi iz Jevanđelja po Mateju[3] koje proglašava blaženstvo onih koji čine milosrđe: »Tema milosrđa i praštanje prožima celo Jevanđelje. […] A milosrđe je upravo poslednji izraz ljubavi, dobročinstvo, ono što je ispunjava, odnosno što je čini savršenom. […] Hajde da onda pokušamo da živimo tu ljubav prema drugima u obliku milosrđa u svim našim odnosima! Milosrđe je ljubav koja zna da dočeka svakog bližnjeg, posebno najsiromašnije i one s potrebama. Ljubav koja ne meri, koja je obilna, univerzalna, konkretna. Ljubav koja teži da pobudi uzajamnost, što je i krajnji cilj milosrđa, bez koje bi to bila samo neka pravednost koja služi za stvaranje jednakosti, ali ne i bratstva. […] Čak i ako se čini teškim i veoma smelim, zapitajmo se pred svakim bližnjim: kako bi se s njim ponašala njegova majka? To je misao koja će nam pomoći da razumemo i živimo u skladu s Božjim srcem.«[4]

Leticija Magri

 

[1] Upor. Is 66, 13.

[2] Dietrich Bonhoefer, 23 gennaio 1938, u: La fragilità del male, raccolta di scritti inediti, Piemme, 2015.

[3] Upor. Mt 5, 7.

[4] 4 C. Lubich, Parola di Vita novembre 2000, u: Parole di Vita, a cura di Fabio Ciardi (Opere di Chiara Lubich 5; Città Nuova, Roma 2017), str. 633‒634.

Rules(500)