Reč života – mart

 
“Pokaži mi, Gospode, puteve svoje, nauči me hoditi stazama Tvojim.” (Ps 25 [24], 4)

Ovaj psalam nam predstavlja čoveka koji se oseća okružen opasnostima i pretnjama. Treba da pronađe pravi put, koji će ga konačno odvesti na sigurno. Koga treba pitati za pomoć?

Svestan  sopstvene krhkosti, na kraju podiže pogled i vapi ka Gospodu, Bogu Izraelovom, koji nikada nije napustio svoj narod, već ga je vodio kroz dugo putovanje u pustinji do Obećane zemlje.

Iskustvo hodanja vraća nadu putniku, i to je prava prilika za novu bliskost sa Bogom, za poverenje i prepuštanje u Njegovu vernu ljubav, uprkos iskušenja neverstva.

U Biblijskom jeziku, hodanje s Bogom je takođe i životna lekcija, i to je učenje prepoznavanja njegovog plana spasenja.

Pokaži mi, Gospode, puteve svoje, nauči me hoditi stazama Tvojim.

 

Često, prošetavši se stazama naše navodne samodovoljnosti, a zatim dezorijentisani, zbunjeni, svesniji smo svojih ograničenja i nedostataka. Želeli bismo da ponovo otkrijemo svoj životni kompas, a sa njim i put do našeg cilja.

Ovaj Psalam nam pruža veliku pomoć; gura nas ka novom ili obnovljenom iskustvu ličnog susreta sa Bogom, da verujemo u njegovo prijateljstvo.

Daje nam hrabrost da budemo poslušni njegovim učenjima, koja nas neprestano pozivaju da izađemo iz sebe da bismo ga sledili na putu ljubavi, kojim on sam prvo korača u susret.

To može biti molitva koja nas prati tokom dana i čini svaki trenutak, radostan ili bolan, jedna etapa našeg putovanja.

 

Pokaži mi, Gospode, puteve svoje, nauči me hoditi stazama Tvojim.

 

U Švajcarskoj, Hedi, udata i majka četvoro dece, već neko vreme pokušava da živi Reč, a sada je ozbiljno bolesna; zna da će uskoro dostići cilj svog putovanja na zemlji.

Njena draga prijateljica Kati kaže: „Tokom svake posete, čak i sa osobljem za negu, Hedi je uvek okrenuta ka drugome, ona je zainteresovana za njega, iako joj je sada postalo veoma teško da govori. Zahvaljuje svima što su došli i daje svoje iskustvo. Ona je samo ljubav, živi za “da” Božjoj volji! Privlači mnogo ljudi: prijatelje, rođake, sveštenike. Svi su duboko impresionirani njenom pažnjom prema svim posetiocima i njenom snagom, plodom vere u Božju ljubav “.

Kjara Lubik govorila je o životu kao o „svetom putovanju“ [1]: «[…]„ Sveto putovanje “je simbol našeg putovanja ka Bogu. […] Zašto ne bismo jedini život koji imamo učinili putovanjem, svetim putovanjem, jer je Sveti Onaj koji nas očekuje. […] Čak i oni koji nemaju precizno versko uverenje mogu od svog života napraviti remek-delo, krećući putem iskrene moralne posvećenosti sa iskrenošću. […] Ako je život „sveto putovanje“ putem Božje volje, naše putovanje zahteva da napredujemo svaki dan. […] A kada zaostajemo? […] Da li treba da napustimo taj cilj, obeshrabreni našim greškama? Ne, u ovim trenucima lozinka je „počnite ispočetka“ […] polažući sve svoje poverenje u Božiju blagodat više nego u naše sposobnosti. […] I pre svega idimo zajedno, ujedinjeni u ljubavi, pomažući jedni drugima. Sveti, biće među nama i učiniće se našim „Putom“. Učiniće da jasnije razumemo Božju volju i daće nam želju i sposobnost da je izvršimo. Ujedinjeni sve će biti lakše i imaćemo blaženstvo obećano onima koji preduzimaju „sveto putovanje“ »[2].

 

Leticija Magri

 

 

[1] Cf.  Psal 84(83),6: « Blago onima kojima je sila u Tebi, i kojima su u srcu putevi Tvoji!.

[2] C. Lubich, Reč života 2006, in eadem, Parole di Vita, u brizi Fabio Ciardi (Opere di Chiara Lubich 5; Città Nuova, Roma 2017) pp. 797-799.

 

Rules(500)