Primećujem da Bog je svuda prisutan svojom ljubavlju: u mojim danima, u mojim noćima, u mojim odlukama, u radosnim i utešnim događajima, u tužnim i teškim trenucima.
On je stalno prisutan, na svakom mestu, i tumači mi. Što mi tumači? Da sve je ljubav: ono što jesam i što mi se događa, ono što jesmo i što se odnosi na nas; da sam Njegovo dete i da mi je On Otac: da ništa ne može da pobegne od Njegovoj ljubavi, čak ni greške koje činim, jer On ih dopušta, da njegova ljubav obuhvata hrišćane poput mene, Crkvu, svet, svemir.
Za nas Božić ne sme da bude samo spomen, iako pun značaja, nego poticaj da radimo na tome da ponovo donesemo u društvo u kojem živimo, Hristovu prisutnost. On je tamo gde su dvojica ili više ujedinjeni u Njegovo ime: skoro kao svakodnevni duhovni Božić: u kućama, u prodavnicama, u školama, na javnim mestima…
Ovaj Božić neka nam otvori srce prema celom čovečanstvu.”
Kjara Lubik