Kao čvorovi jedne velike mreže

 
U Centru Pokreta fokolara u Rimu se od 15. do 30. septembra ove godine održao susret Generalnog saveta i Delegata pokreta iz celog sveta.

To su bili veoma intenzivni dani, bogati iskustvom zajedništva. Ovaj skup se inače održava svake godine u ovo vreme, a cilj jeste da se sakupe celogodišnji plodovi života u razmeni iskustava i odrede smernice za narednu godinu.

To je bilo pravo iskustvo „jednog srca“, između 131 učesnika Generalnog saveta i delegata pokreta raznih krajeva sveta, kao što je Marija Emaus Voče poželela dok je otvarala susret: oni su, tokom dve nedelje u Kastel Gandolfu pokušali da naprave analizu aktuelne situacije Marijinog Dela na pola mandata (sadašnji savet i predsedništvo je izabrano na Generalnoj skupštini 2014.). A koji su plodovi? “Obnovljena svest da čitavo Delo pripada svakome”, kako je to izrazila Emaus. To je iskustvo koje nas vraća Mariji, godina u kojoj želimo da produbimo znanje o njoj i “pre svega da živimo poput nje, gde god da se nalazimo, ko god da nam se približi, da može osetiti majčinsko srce koje želi da ga razume, čeka, bude strpljivo, zna slušati i podržati.”

Pogled od 360 stepeni

Putem interneta mogli smo da pratimo razgovore sa učesnicima koji su preneli svoje poglede na različite dimenzije rada. Saznali smo da se rodila ideja o jedinstvenom evropskom Mariapoliju kao doprinos jedinstvu kontinenta u dubokoj krizi. Saznali smo, na primer, i za projekat jednog Mariapolija za celu Okenaiju na jednom od 25.000 ostrva koji bi razvio život jedinstva duhovnosti u zemlji prirodno predodređenoj da ga primi. U Africi, gde je obrazovanje od fundamentalnog značaja za pravedan razvoj, potvrđena je mogućnost da se ponudi obrazovanje ujedinjenog sveta, podsticanjem inicijativa kao što je Eco leaders za formaciju omladine. Latinska Amerika je ojačala umrežavanje brojnih socijalnih dela sa kursevima pratnje, dijaloga i zajedništva. Kreativnost koja prati novo ustrojstvo pokreta dovodi do istraživanja novih horizonta i strategija. U Brazilu, na primer, neki Fokolari ukorenjeni u istim gradovima već 40 godina, preselili su se na drugo mesto da bi se i tamo ojačao razvoj pokreta. U Severnoj Americi se očekuje otvaranje ogranaka Fokolara u službi specifičnih realnosti, kao što je parohija, ili studentski dom. Osim toga, posle dugogodišnjeg iskustva u raznim dijalozima, može se otvoriti Centar za istraživanje dijaloga. Sledeće godine u julu će se održati Genfest u Manili (sa inicijativama pre i posle centralne manifestacije, kako na Filipinima, tako i u drugim azijatskim zemljama), koji pokazuje mogućnost jačeg širenja harizme jedinstva, naročito među omladinom, uključujući čitavo Marijino Delo po svetu. Možemo reći: “Svi smo Genfest!”

Centralni delegati pokreta, Frederike i Angel, kao portparoli su izneli dragocene informacije u vezi sa premeštajem nekih fokolara o kojima je govorila Emaus: „ne treba da razmišljamo da smo time presekli nit, jer je to nit mreže vezane jedinstvom, uzajamnom ljubavlju, koja ima tendenciju da donese isti život i na drugim mestima. Postojeći procesi su prilika da se ova ‘Marijina mreža’ proširi i postane sve gušća u pogledu jedinstva, gde je svaki čvor važan i svaka nit dragocena za celinu”.

“Šta nam danas Kjara želi reći? – upitao se neko od učesnika – Da to ovaploćenje kojem smo svedoci  jeste Gospodnja molitva u jedinstvu koja dobija formu. Proces koji je počeo sa Marijinim „da“, mi smo pozvani da ga aktualizujemo u njenom Delu. Kao što je sa kompjuterom: kad pritisneš enter, sistem je pokrenut “. “Kjara Lubik je pokrenula taj proces, – kaže drugi učesnik, – kako to prenose prvi svedoci. Zbog toga nije toliko potrebno razumeti kako se radi, već koliko se treba prepustiti i sa poniznošću se staviti na raspolaganje.”

Ovaploćenje na koje nas usmerava Bog

“Nema hrišćanskog ovaploćenja bez Marije”, objašnjava Hesus Moran. „Dakle, nema plodnosti bez Marije […]. Prvo ovaploćenje je kolektivna duhovnost, život autentičnog jedinstva, Marijino Delo (različiti delovi sveta i područja koja naglašavaju inkulturaciju), veliki nacrti u Delu poput Kjareta (Paskuale Foresi), koji obuhvata kulturu, Crkvu; poput Foka (Iđino Đordani) koji uključuju širok spektar masovnih pokreta i dijaloga.

Dijalog je za nas veliki izazov i moramo da ga produbimo. Znamo da je u mnogim oblastima teško, ali to je jedan od velikih doprinosa pokreta Fokolara u ovom globalizovanom svetu. U tom smislu, stvarno mi se svidelo kada je Luiđino Bruni (ekonomista i koordinator projekta Ekonomije zajedništva), rekao da bi trebalo razmotriti mogućnost “saveza” sa drugima u smislu ovaploćenja: neka od proročanstava Kjare premašuju kapacitet pokreta Fokolara kako bi uspeli da budu ostvareni.”

Emaus je za kraj skupa predložila pismo Kjare od 16. jula 1983. godine, koje potiče iz leta 1949.: “Centar Dela (misleći na Savet i delegate u svetu) mora da bude poput Marije koja svakog dana rađa Isusa svetu. […] Jer jednom kada se rodi, On je sve i u svima, sa svojim Duhom koji inspiriše kako da se izvrši svaki specifičan zadatak u Delu. Marija je dakle ona koja podiže sopstveno Delo […] “. Čini mi se da je to kao slika iskustva koje smo doživeli – komentariše Emaus – i kako sada treba da se suočavamo sa ostalim. Kjara kaže: “Ako smo to učinili, sve smo učinili”: mi smo ovde napravili to iskustvo koje vi nosite sa sobom i imate ga u krvi, u srcu, u svemu što jeste, tamo gde idete”.

Vraćajući se Mariji, sva obučena u Reč, Emaus nas je podsetila da je Kjara počela živeći Jevanđelje i stigla je do samog kraja planete. Tako možemo učiniti i mi, u malim grupama pojačati život Reči i raširiti mrežu Marijinog Dela na zemlji. Na kraju Emaus spomene sliku iz pesme: “reka sreće” koju peva omladina. Reka koja “već teče u gradovima” i koja mora da dođe svuda. Jednom kada počne povećava se zbog vode iz pritoka … Zato će ova sreća biti sve veća.”

 Pročitajte takođe pismo Marije Emaus Voče na kraju skupa

Rules(500)