Marijapoli na Srebrnom jezeru

 
1949. planinski venac Dolomita severne Italije bio je mesto rađanja ideje o duhovnim okupljanjima pripadnika jednog još uvek mladog, ali narastajućeg pokreta Fokolara, a koja će vremenom steći prepoznatljiv naziv – Marijapoli.

Tačno 70 godina kasnije obrisi netaknute prirode istočne Srbije bili su mesto podsećanja na taj prvi Marijapoli u Dolomitima. Srebrno jezero, od 19. do 21. jula, bilo je mesto trodnevnog duhovnog okupljanja oko 50 učesnika iz različitih delova Srbije, kao i gostiju iz Hrvatske. Ovogodišnji program sem predavanja i duhovnih vežbi, igara i međusobne razmene iskustava o životu u zajednici i Hristu, misnog i liturgijskog slavlja, obuhvatao je i hodočasničke pohode pravoslavnim svetinjama toga kraja.

Posebnu čast učesnicima Marijapolija učinila je i poseta apostolskog nuncija, ambasadora Vatikana u Republici Srbiji, monsinjora Lučijana Surijana. ‘’Hteo bih reći da se, sem Vama, pre svega zahvaljujem Bogu na tome što smo danas zajedno’’ – bile su uvodne reči njegove ekselencije. Biranim rečima mons. Surijani govorio je o značaju Svetog Duha, glavnoj temi ovog Marijapolija, kao najvećeg dara koji svaki vernik dobije prilikom krštenja. Sveti Duh je u nama i među nama, dok ga Sveti Augustin naziva svojim intimnim Učiteljem. Ispričana anegdota o Mikelanđelu Bounarotiju bila je poruka da svako od nas krije svojevrsno ‘remek delo’ koje nam je usadio sam Bog. Najsavršeniju Pietu – statuu ‘’Oplakivanje Hrista’’, koja se čuva u bazilici Svetog Petra u Rimu, Mikelanđelo je stvorio iz svega jednog komada mermera. Upitan kako je u tome uspeo odgovorio je da je u tom komadu kamena već postojalo umetničko delo, a njegov zadatak je bio samo da skine višak kako bi skulpturu ‘oslobodio’ iz kamena. Tako i svako od nas u sebi krije iskru božanskog ‘umetničkog’ dela. Božija promisao nas vodi na putu njenog ‘oslobođenja’, a Sveti Duh nam u tome pomaže, bila je poruka njegove ekselencije.

Sem duhovnih pouka ovogodišnji kamp je bio bogat hodočasničkim posetama pravoslavnim svetinjama okoline Srebrnog jezera. Skriven duboko u hrastovoj šumi manastir Nimnik čuva mošti i kult Svete Nikoline, tragično postradale devojčice nad čijim grobom bolesni i nerotkinje svakodnevno izgovaraju molitve. Zbog nade u čudotvorno izlečenje vernici u ogromnom broju posećuju i manastir Tumane, u narodu poznat i kao Đerdapski Ostrog. U manastirskoj crkvi se svakodnevno mogu čuti molitve za ozdravljenje upućene Svetom Zosimu Tumanskom, na čiji grob vernici hodočaste. Učesnici ovogodišnjeg Marijapolija posetili su manastir Tumane u godini jubileja – 630 godina od njegovog osnivanja.

Svedočenje Isusove ljubavi treba ostvarivati kako u crkvi tako i van nje. Univerzalne vrednosti Jevanđelja prevazilaze konfesionalne i etničke granice. Ekumenski karakter ovogodišnjeg Marijapolija je došao do izražaja poslednjeg dana. U pravoslavnoj crkvi, pretežno Vlasima naseljenog sela Turije, etnički raznolika grupa učesnika prisustvovala je nedeljnoj Liturgiji koju je služio obližnji paroh o.Nikola Soldatović. Pravoslavni hram bilo je mesto na kome su se mogla čuti svedočenja fokolarina o životu u zajednici s Hristom i ljudima. Negovanje hrišćanske ljubavi u odnosu na bližnje bilo je opisano primerima iz svakodnevnog života pripadnika pokreta Fokolara.

o.Nikola Soldatović je za kraj ovogodišnjeg Marijapolija poslao poruku o neminovnosti ostvarenja reči Božije kroz suživot sa drugima, jer se služenje Bogu ostvaruje kroz nesebično služenje bližnjima.

Autor teksta i slika Uroš Matović

Rules(500)