Skup u UNESCO: ponovo izgraditi mir

 
Govor predsednice pokreta fokolara, Marije Voče, povodom obeležavanja dvadesetogodišnjice od dodele nagrade za Edukaciju o miru Kjari Lubik, u zgradi UNESCO-a u Parizu.

Svedoci smo sve strašnijih prizora, sukoba koji su uzdrmali svet, podignutih zidova, emigranata i izbeglica koji beže od nesreće i rata, političkog egoizma koji ne mari za ljudski poraz.

Ovako Marija Voče, predsednica pokreta fokolara, opisuje trenutni svetski scenario u govoru koji je u njeno ime pročitala Katarina Belzung.

Scenario koji je, prema rečima predsednice, papa Franja rezimirao kao «fragmentirani treći svetski rat”. Neuobičajeno, nesvakidašnje nasilje, prisutno na globalnom nivou, koje je teško pobediti dosada korišćenim sredstvima. […] Ove sukobe moguće je rešiti samo udruženim naporima ne samo međunarodne zajednice, već i celokupne zajednice ljudi. Niko ne može biti izuzet od ove akcije: ona se treba dešavati na ulici, na radnom mestu, u obrazovanju, sportu i razonodi, u medijama, u obredima. Na “fragmentirani svetski rat” se odgovara svetskim mirom koji se takođe sastoji od “fragmenata,”, malih koraka, konkretnih postupaka. Svi imamo ulogu u tome, svako ima odgovornost“.

Marija Voče ističe angažovanje međunarodnih organizacija, civilnog društva, asocijacija i pokreta. Zajedno sa pokretom koji ona lično predstavlja i koji se nadovezuje na iskustvo od preko sedamdeset godina rada na jedinstvu i izgradnji mira; pokret koji je započela Kjara Lubik i koji se razvio u više pravaca širom planete u formi opšteg dijaloga sa hrišćanskim zajednicama, drugim religijama, sa osobama bez verskih ubeđenja. Dijalog koji se «zasniva na prihvatanju osoba, na istinskom razumevanju njihovih izbora, njihovih ideja, ističući ono dobro i pozitivno, ono što nam je zajedničko, što predstavlja veze među ljudima”.

Katarina Belzung čita govor Marije Voče:

„Bratstvo među ljudima – kaže Marija Voče citirajući Kjaru Lubik – je osnova za razvoj projekata i akcija u političkom, ekonomskom, kulturnom i socijalnom kontekstu u svetu. Upravo zahvaljujući bratstvu se može izaći iz izolacije: bratstvo otvara vrata razvoju narodima koji su još uvek isključeni iz njega. Ideja univerzalnog bratstva nam ukazuje na to kako mirno rešavati sukobe, kako da rat ostane na stranicama udžbenika istorije. Ako zaista živimo prema principu bratstva, možemo se nadati boljoj raspodeli dobara između bogatih i siromašnih zemalja, s obzirom na skandaloznu neravnotežu bogatstva u svetu koja je jedan od osnovnih uzroka terorizma. Suštinska potreba za mirom koju čovečanstvo izražava nam potvrđuje da bratstvo među ljudima nije samo vrednost, nije samo metod, već globalna paradigma političkog razvoja”.

„Na ovim osnovama – nastavlja Marija Voče – moguće je ponovo uspostaviti mir, čak je moguće ponovo ga izmisliti”.  Potom nabraja oblasti delovanja i značenja: pre svega se angažovati na dijalogu, realizovati političke projekte koji neće biti uslovljeni pojedinačnim interesima, probiti zid ravnodušnosti i smanjiti nejednakosti, promovisati kulturu zakonitosti, shvatiti važnost očuvanja tvorevine. “Ponovo izgraditi mir znači ljubiti neprijatelja […], znači oprostiti. Oproštaj nije u suprotnosti sa međunarodnom pravdom, već nudi mogućnost da se uspostave odnosi na novim osnovama. […] Zbog toga je neophodna detaljna kulturna akcija. Treba uložiti u kulturu i obrazovanje, kako preporučuje i ova institucija. […] Na kraju, ponovna izgradnja mira znači voleti tuđu otadžbinu kao svoju sopstvenu, voleti tuđi narod, nacionalnost i kulturu kao svoje”.

Više o dogođaju pogledajte ovde

Rules(500)