Oružje? Ne, hvala

 
Mladi i članovi parlamenta razgovaraju o “mogućnosti razoružanja”. Dijalog koji su 16. marta u italijanskom Parlamentu najavili Politički pokret za jedinstvo i Pokret mladih za ujedinjeni svet, u znak sećanja na Kjaru Lubik, pobornicu mira.

Suočeni sa sve nepodnošljivijom situacijom oružanih sukoba širom sveta, više struja građanskog društva i dalje se zalažu da se zaustave mere koje vlade određenih država preduzimaju da bi održavale trgovinu oružjem, a to je jedan od uzroka koji sprečavaju rešenje sukoba. I Pokret fokolara Italije se takođe već duže vreme angažuje na ovom planu, u svom časopisu Novi grad (Citta’ nuova), kroz Politički pokret za jedinstvo, a posebno preko svojih škola političkog učešća, neprekidno raskrinkavaju učestvovanje Italije u proizvodnji oružja.

Država Italija, u kojoj se nalaze mnoge vojne baze, i dalje proizvodi oružje visoke tehnologije koje stiže i u zemlje srednjeg Istoka, piše u časopisu Novi grad. Tranzit bombi namenjenih Saudijskoj Arabiji odvija se kroz sardinijske luke. SA je država koja ima određene interese u sirijskom sukobu i na čelu je koalicije angažovane u ratu u Jemenu, koji je odneo na hiljade žrtava, i pod osudom je Ujedinjenih nacija.

Šta sad da radimo? Angažovanje u poslednjih godinu dana, koje su pratili geopolitički stručnjaci iz celog sveta, doveo je do definisanja konkretnih zahteva, predstavljenih odgovarajućim poslanicima i senatorima:
• da se ispoštuje zakon broj 185/90, o «kontroli izvoza, uvoza i tranzita naoružanja». Posebno se zahteva prekid izvoza i tranzita na nacionalnu teritoriju oružja namenjenog zemljama u sukobu ili u kojima postoji ozbiljno kršenje ljudskih prava.
• da se izdvoje sredstva za konverziju namenske industrije u civilne svrhe, pozivajući se na stav 3, član 1. zakona broj 185/90.
• zahtev za transparentnošću i kontrolom bankarskih transakcija u vezi sa uvozom, izvozom i tranzitom oružja.
Na to se nadovezuje i zahtev da se u političku agendu uvrste teme integracije i prihvatanja, kao i da se uloži više resursa u međunarodnu saradnju.

Mladi organizatori susreta održanog 16. marta su veoma svesni sila koje su u igri i toga da o njima vlada mišljenje, verovatno dobronamerno, da su naivni, ali prema njihovim rečima, «Smatramo da imamo određenu odgovornost, koja proističe upravo iz ideala koji nas pokreću, i ne možemo da ćutimo ni da pasivno gledamo realnost koja nas okružuje. Svakodnevno radimo na stvaranju bratstva među ljudima i to nam je polazna osnova sa koje se obraćamo vlastima».

Novim uvidima u Parlamentu su doprineli i Paskvale Ferara, diplomata i docent na Univerzitetu za međunarodne odnose, Shahrzad Houshmand, islamska teološkinja koja predaje na Papskom Gregorijanskom Univerzitetu, direktor časopisa Novi gradMikele Zanzuki, i profesor Mauricio Simončeli, saosnivač Instituta za međunarodna istraživanja o razoružanju.

U korenu svega ovog leži duhovnost Kjare Lubik, koja je još u svom rodnom gradu Trentu videla užase drugog svetskog rata, i koja je u toku čitavog života, kroz dijalog sa ljudima različitih religija i kultura, sejala seme zajedničkog života u miru. Sa nepunih 28 godina, Kjara je prvi put kročila u italijanski Parlament da bi se susrela sa Iđinom Đordanijem, 1948. godine.

«Želja nam je da mladi mogu da utiču na političku agendu, jer oni žive u sadašnjosti i budućnosti» izjavio je Silvio Mineti, predsednik Političkog pokreta za jedinstvo u Italiji (MPPU). «Mladi nam postavljaju pitanja, često provokativna i zahtevna, i politički akteri bi trebalo da ih prihvate, ozbiljno ih razmatrajući da bi dali konkretne odgovore».

U cilju vršenja još većeg uticaja na političku agendu, i odgovarajući na zahteve mladih, MPPU pokret ima plan da organizuje, u narednih nekoliko meseci, Laboratoriju uzajamnog slušanja i razmene, u gradu Montecitorio, uz učešće članova parlamenta, stručnjaka, mladih, i predstavnika Vlade.

Rules(500)