Treba da se trudimo oko toga da Boga, koji je sam ljubav, volimo svim svojim umom, svakom svojom mišlju, svim svojim srcem i snagama. On treba da nam bude uzor i ideal u životu. (up. u Mat. 22,37 i Jovan 4,8.16-189)

Bog je ljubav, Bog je otac. To je za nas bilo pravo otkriće; sve se pojavilo u jednom novom svetlu. U svim događajima našeg života osetili smo Božje prisustvo i delovanje. On nas voli, pronašli smo utočište u njegovoj ruci koja sve podnosi. Ta vera ispunjava nas radošću i snagom. Prvi fokolari bili su toliko ispunjeni tom sigurnošću i osećajem, da su usred ratnog vrtloga, suočeni sa smrću, izrazili želju da ih pokopaju u zajedničku grobnicu, na kojoj nije trebalo napisati njihova imena, već samo natpis: ”Mi smo verovali u ljubav.”

(Kjara Lubik)

Životne priče

test_marius=
„Radujte se sa mnom, jer sam našao svoju ovcu koja se izgubila“ (Luka 15:6)

„Radujte se sa mnom, jer sam našao svoju ovcu koja se izgubila“ (Luka 15:6)

Pastiri na drevnom Istoku su po povratku sa pašnjaka brojali svoje stado, spremni da odmah potraže ovcu kad primete da neka nedostaje. Hrabro su se kretali i kroz pustinju, pa čak i noću, ne bi li pronašli onu koja je zalutala.
Ova Isusova parabola priča je o gubitku i ponovnom nalaženju, o ljubavi pastira koji primećuje da mu nedostaje jedna ovca, uporno je traži, pronalazi i zato što je iscrpljena i uplašena, možda i ranjena, podiže na svoja ramena. On je vraća na sigurno, a zatim ispunjen radošću poziva susede da mu se pridruže u slavlju.

[Pročitaj više]