Trudimo se što više nasleđivati Mariju, Isusovu majku, i to tako da nastojimo omogućiti Hristovu mističnu prisutnost u svakoj manjoj zajednici i uvek je iznova oživljavati. Posmatramo Mariju pod krstom, koja se u neizrecivom bolu rastaje od Isusa, svog voljenog sina, da bi preko Jovana postala majkom sviju ljudi. U njoj vidimo onu koja je bolje od bilo koga drugog znala nasleđivati raspetog i od svih napuštenog Isusa. Kod nje primećujemo ispunjenje i savršeno oživotvorenje ljubavi i svih ostalih vrlina kojima je ljubav majka i kraljica.

Jednog dana ušla sam u crkvu i puna poverenja obratila se Isusu s pitanjem: “Ti si na celoj zemlji prisutan pod prilikama hleba i vina. Zašto nisi, svemoćni Bože, pronašao način da nam pokloniš i Mariju, Tvoju i našu majku?
Verujem da sam u tišini sasvim jasno mogla čuti Njegov odgovor: “Ona nije ostala kod vas, jer je želim pronaći u tebi samoj. Otvori poput majke svoje ruke i srce ljudima, koji čeznu za Bogom i njegovom majkom.
Ublažavajte boli drugih, lečite rane, brišite suze, i vaš život postaće ogledalo Marijinog života.”

(Kjara Lubik)

Životne priče

test_marius=
„Radujte se sa mnom, jer sam našao svoju ovcu koja se izgubila“ (Luka 15:6)

„Radujte se sa mnom, jer sam našao svoju ovcu koja se izgubila“ (Luka 15:6)

Pastiri na drevnom Istoku su po povratku sa pašnjaka brojali svoje stado, spremni da odmah potraže ovcu kad primete da neka nedostaje. Hrabro su se kretali i kroz pustinju, pa čak i noću, ne bi li pronašli onu koja je zalutala.
Ova Isusova parabola priča je o gubitku i ponovnom nalaženju, o ljubavi pastira koji primećuje da mu nedostaje jedna ovca, uporno je traži, pronalazi i zato što je iscrpljena i uplašena, možda i ranjena, podiže na svoja ramena. On je vraća na sigurno, a zatim ispunjen radošću poziva susede da mu se pridruže u slavlju.

[Pročitaj više]