Kjara Lubik i njene prve sledbenice otkrivaju u rečima Jevanđelja jedan novi vid duhovnog života, nadahnut zajedništvom, koji definišu kao duhovnost jedinstva.
Katolička Crkva, ali i ostale Crkve, prepoznaju u duhovnosti jedinstva dar Duha Svetog našem vremenu, kako bi Crkva s novim poletom prenosila „po svim narodima“ (Luka 24, 47) Reč Hristovu „da svi jedno budu“ (Jovan 17, 21).
Temelj duhovnog života, nadahnut zajedništvom, istrajna je međusobna ljubav, koja omogućuje jedinstvo i Hristovu prisutnost u zajednici. Ljubav postaje “paradigma jedinstva”, kodeks duhovne i socijalne obnove.
Duhovnost jedinstva je ukorenjena u Jevanđelju i zasniva se na 12 ključnih tačaka:
Bog je Ljubav – Njemu dati prvo mesto
Prihvatiti Božiju volju
Ispisivati Jevanđelje svojim životom
Voleti bližnjeg
Voleti se međusobno
Sjediniti se sa Hristovim telom u Evharistiji
Postati jedno
Ići prema jedinstvu putem Isusovog vapaja napuštenosti od Oca na Krstu
Ići putem Presvete Djeve Marije, prve hrišćanke
Biti u zajedništvu sa Crkvom
Živeti u božanskoj atmosferi Duha Svetoga, osluškujući Njegov glas
Imati Hrista među sobom
Bog – Ljubav
Evo otkrića: Bog je Ljubav, Bog je Otac. Oči poprimaju novi način gledanja. Bog je iza svega što nas se dotiče. Osećamo se ciljem njegove ljubavi, “uspeli smo se na dlan Božiji” i ništa se ne pokreće bez njegove saglasnosti. To je oduševljavajuća, okrepljujuća vera. Prve fokolarine bile su njome toliko natopljene da su, u opasnosti od smrti zbog nemilosrdnog rata, izrazile želju da, ako dođe njihov čas, budu sahranjene u istoj grobnici i da na njoj umesto imena napišu: “Mi smo poverovale u ljubav”.
Pastiri na drevnom Istoku su po povratku sa pašnjaka brojali svoje stado, spremni da odmah potraže ovcu kad primete da neka nedostaje. Hrabro su se kretali i kroz pustinju, pa čak i noću, ne bi li pronašli onu koja je zalutala.
Ova Isusova parabola priča je o gubitku i ponovnom nalaženju, o ljubavi pastira koji primećuje da mu nedostaje jedna ovca, uporno je traži, pronalazi i zato što je iscrpljena i uplašena, možda i ranjena, podiže na svoja ramena. On je vraća na sigurno, a zatim ispunjen radošću poziva susede da mu se pridruže u slavlju.
Martin je u metrou jednog velikog evropskog grada; svi putnici su fokusirani na svoje mobilne telefone. Virtuelno povezani, ali u stvarnosti zarobljeni u izolaciji. On pita: „Zar više nismo sposobni da se pogledamo u oči?“
Ovaj veb-sajt koristi "kolačiće", uključujući kolačiće trećih strana, koji su neophodni za optimizaciju vaše internet pretrage. Zatvaranjem ovog banera, ili nastavkom pretrage sajta, dajete pristanak za naše smernice kolačića. [OK] Dokument sa više informacija opisuje kako da isključite kolačiće. [OK] [Dokument sa više informacija].
OkRead more