Svakodnevno se hranimo Božjom rečju, sprovodimo je u praksi i međusobno delimo iskustva koja proživljavamo.

Reči Jevanđelja su jedinstvene i neponovljive i poseduju posebnu privlačnu snagu i dubinu. Mogu se oživotvoriti, one su svetlo za svakog čoveka koji dolazi na ovaj svet i egzistira u ovoj dimenziji života. Ako se po tim rečima zaista živi, one pokazuju čudesnu snagu koja može iz dubine promijeniti svačiji život: Odnos prema Bogu, ljudima, a isto tako i prema neprijateljima postaje bitno drugačiji.

Te reči daju svemu u našem životu pravu vrednost i mesto: ocu i majci, braći i sestrama, poslu… Tako Bogu može pripasti prvo i najvažnije mesto u našim životima, a mi neposredno i živo saznajemo da se ispunjavaju njegova obećanja: On daje stostruko u ovome životu, a isto tako i večni život. Isus se jasno pokazuje kao Bog: ti daješ tako malo, a on te naprosto obasipa mnogobrojnim darovima; ti si sam, a mnoge majke, braća i sestre su kraj tebe; on ti daje darova u izobilju, tako da ih ti možeš davati onima koji nemaju ništa.
Nema događaja niti situacije u životu, koja ne bi mogla, direktno ili indirektno, pronaći odgovor ili tumačenje u Božjim rečima.
Pripadnici našeg Pokreta orijentišu se na Jevandelje, žive po njemu i uviđaju, prepuni čudenja, kako se naočigled ostvaruje sve ono što je Isus obećao: “Dajte i daće vam se!” (Luka 6,38). To iskustvo primanja i davanja bitno obeležava njihovu svakodnevicu: “Molite i primićete” (Mat. 7,7).
U velikoj bedi i nevolji rata molili smo za mnoge stvari i dobili zauzvrat vreće pune brašna, kutije s mlekom u prahu, marmeladu, drva za ogrev, odeću… Tako smo mogli pomoći mnogobrojnim siromasima u gradu. Postalo je jasno što može učiniti Jevanđelje, ako ga počnemo provoditi u delo i živeti po njemu. Saznali smo da Hrist zaista živi. To je bilo poput jeke na reči apostola: “Hrist je uskrsnuo!”

(Kjara Lubik)

Životne priče

test_marius=
„Ko ne ljubi, ne poznaje Boga; jer je Bog ljubav“ (1 Jn 4, 8)

„Ko ne ljubi, ne poznaje Boga; jer je Bog ljubav“ (1 Jn 4, 8)

Jovanovo prvo pismo se obraća hrišćanima jedne zajednice u Maloj Aziji kako bi ih ohrabrio da obnove zajedništvo među sobom, budući da su bili podeljeni različitim doktrinama. Autor ih poziva da imaju na umu ono što je najavljeno „od početka“ hrišćanske propovedi i ponavlja ono što su prvi učenici videli, čuli i dotakli iz prve ruke u životu sa Gospodom, kako bi i ova zajednica bila u zajedništvu sa njima i, prema tome, i sa Isusom i sa Ocem.

[Pročitaj više]