http://www.eduforunity.org/images/logo.pngPedagogija zajedništva (EdU – Education for unity) – projekat koji obuhvata međunarodnu grupu naučnika i stručnjaka iz sveta obrazovanja sa ciljem da se definiše teorija obrazovanja koja proizlazi iz duhovnog iskustva, misli i života Kjare Lubik i Pokreta Fokolara.

Zvanični sajt: www.eduforunity.org

 Cilj:

Projekat sakuplja razmišljanja i iskustva, koordinira studije i istraživanja u oblasti pedagogije o značaju relacione dimenzije utemeljene na Hristovom testamentu “volite jedni druge kao što sam ja vas voleo”, kako bi “svi postali jedno”. Projekat ima zadatak da definiše smernice „pedagogije zajedništva” kroz posebne forme i kategorije istraživanja i ideja u oblasti obrazovanja, sa posebnim osvrtom na doprinose iz različitih kulturnih područja.

Pedagogija zajedništva je vrlo zahtevna i aktuelna tema, to je predlog puta „protiv struje“, i gotovo je izazov tvrdnjama onih koji predviđaju kraj samog obrazovanja. Uvereni smo da je danas obrazovanje ne samo moguće, nego i nalazi svoj viši smisao u širenju jedinstva među ljudima, narodima, kulturama i religijama. Potrebno je vratiti dušu i dati novu nadu obrazovanju”. (K.L.)

Programsku liniju delovanja, svet školstva pronalazi u govoru Kjare Lubik prilikom primanja Počasnog doktorata iz pedagogije na univerzitetu u Washingtonu 2000. godine. Istaknuto mesto u govoru zauzima tvrdnja, da se živeći po načelima duhovnosti, rađa porodica, u užem i širem smislu, u kojoj je moguće sačuvati integritet svake osobe, bez obzira bila ona bogata ili siromašna, religiozna ili ne, bilo koje nacionalnosti, obrazovanja – tako da porodica postaje i ostaje prvo mesto u vaspitavanju. Takođe, posebno je pocrtana važnost postepenosti u vaspitanju, i pozitivnog vrednovanja boli, tzv. vaspitanja za poteškoću.

Novi kulturološki projekat 

(osnovne smernice)

Obrazovanje za opšte zajedništvo je potpuno novi kulturološki projekat, ali i predlog za suživot. Važno je da se započne sa najmanjima kako bi se čovečanstvo malo po malo obogatilo sadržajima kao što su: solidarnost, jednakost, međuzavisnost, sloboda, mir. Gledano u svetlu antropologije u čijem središtu je osoba, odnosno ljudsko biće koje gradi odnose sa drugima, osoba koja je sposobna graditi odnose izvan i unutar svake različitosti. Iz toga proizilazi da su osnovne i temeljne dimenzije obrazovanja za opšte zajedništvo: uzajamnost, društvenost i istorijski momenat. One su neophodne za društvo koje gleda u budućnost.

Pedagoške smernice kojima se vodi u stvaranju didaktičnih projekata su:

  • Obrazovanje za mir
  • Socijalno, etičko i društveno obrazovanje
  • Obrazovanje za razvoj
  • Ekološko obrazovanje
  • Obrazovanje za komunikaciju i dijalog

Neophodna temeljna vrednost je Ljubav, kao izraz bića koje je sposobno da gradi nove odnose i stvara od „kulture posedovanja“ – „kulturu davanja“. Sredstvo takve komunikacije mora da bude dijalog kojeg obeležava jasnoća, blagost, poverenje i pedagoška obazrivost. To je dijalog koji znači „postati jedno“ što nije samo stav dobrote, otvorenosti, poštovanja; već je to praksa koja zahteva potpunu prazninu nas samih kako bismo se poistovetili sa drugima i razumeli ih. Za ostvarenje ove koncepcije potrebno je imati jasnu sliku o sebi i vrednostima kao što su bol i uzajamnost.

Osoba kao dar

Temeljna potreba svake osobe je priznanje njenog identiteta, koji je jedinstven i neponovljiv, da se ona ne smatra samo nekim predmetom ili brojem već osobom jednakom drugima. Iz Kjarinog razmišljanja o pedagogiji i psihologiji vidimo da je prava vrednost čovek – čije postojanje je dar Božje ljubavi, i koji je sposoban za izgradnju kulture i vrednosti.

Otkriće osobe kao DAR, pruža psihološku sigurnost i smisao u životu svakog čoveka te mu daje snagu da izađe iz sebe i nastavi da živi i gradi društvenu zajednicu. Psiholog Maslow je govorio: „Osobe koje se samoostvaruju, sposobnije su za dublje odnose sa drugima, za veću ljubav, za savršenije poistovećivanje sa drugima i za odbacivanje prepreka sopstvenog ega“. Osoba je osoba ukoliko ima potencijal odnosa sa drugima.

Bol i obrazovanje za poteškoće

Ljudi svim sredstvima teže izbeći bolna iskustva. Na obrazovnom području uz oblike preterane zaštite, teži se lišiti decu svake poteškoće, navikavajući ih na život koji je lak, udoban i bez prepreka. Na taj način zapravo ih ne pripremamo za stvaran život koji je pun iskušenja i činimo ih pasivnim pred odgovornostima koje svako ljudsko biće mora preuzeti prema samome sebi, prema drugima i prema društvu. Jung je rekao: „Isus je taj koji je postigao najvišu tačku ličnosti do koje čovek može stići, kada je na krstu izgovorio „Bože moj, Bože moj zašto si me ostavio?“ jer upravo u trenutku u kojem proživljava iskustvo smrtnog čoveka, njegova ljudska priroda dostiže božansku dimenziju…“.

Taj vapaj je simbol obrazovanja, jer je on taj koji veruje van svih granica!

Obrazovanje za poteškoće pomaže da se prevaziđu ograničenja, i temeljna je tačka humanističke pedagogije.

Prema uzajamnosti i zajedništvu

Bez obzira na brojne napetosti i ratove među ljudima koji pogađaju savremeni svet, naša planeta ipak teži zajedništvu, što je zaista jedan paradoks. Taj unutrašnji podsticaj može se pretvoriti u obrazovno delovanje u svim dimenzijama ljudskog života i tada je moguće ostvariti zajedništvo – koje poštuje različitost i slobodu. Mogu da ga izgrađuju osobe i narodi koji su nosioci ličnog identiteta i kulture, a otvoreni i sposobni za dijalog sa drugima.

Ovaj život zajedništva nosi u sebi zakon kojim će preporoditi ne samo područje obrazovanja nego i društvo, jer će je zahvatiti celo… od sveta ekonomije i rada, do politike, pravde, zdravstva.

Članci

Bez uznemiravanja i bez osudjivanja

Bez uznemiravanja i bez osudjivanja

Head Heart Hands“ je projekat integralnog mirovnog obrazovanja za nove generacije na Zapadnom Balkanu – koje finansira Ministarstvo spoljnih poslova Italije i uz saradnju 9 partnera u Italiji, Srbiji ključujući i Kosovo, Bosni i Hercegovini, Severnoj Makedoniji i Crnoj Gori.

[Pročitaj više]

Nastavnik predaje nešto, ali obrazuje nekoga

Nastavnik predaje nešto, ali obrazuje nekoga

22. marta u Beogradu, u Kulturnom Centru „Čukarica“, održan je okrugli sto na temu Pedagogije zajedništva, koji je okupio prosvetne radnike i prave svedoke delotvornosti pedagoškog zajedništva u regionu, u različitim pedagoškim krugovima i vaspitno obrazovnim institucijama, od jednog ambijenta predškolskih ustanova do visoko obrazovnih.

[Pročitaj više]
12